Što je mikoriza, zašto je važna i gdje se sve može koristiti samo su neka od pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovom članku. Mikoriza (odnosno mikorizne gljive) sve je poznatiji i popularniji dodatak (gnojivo) koji koristi sve više vrtlara i voćara. Riječ je o izuzetno važnoj vezi između gljiva i korijena biljaka.
Korištenjem mikoriznih gljiva biljkama omogućujemo poboljšanu apsorpciju hranjiva i vode, što doprinosi zdravlju i većoj vitalnosti biljaka. Također je nužna za pravilan razvoj brojnih biljnih vrsta.
Ova prirodna simbiotska interakcija, koju često nazivamo „mikoriza“, drevna je biološka pojava koja igra važnu ulogu u ekosustavima već milijunima godina. Mikoriza se koristi u različitim područjima, od poljoprivrede do vrtlarstva, te postaje sve priznatija kao prirodno sredstvo za poboljšanje prinosa i smanjenje upotrebe kemijskih gnojiva.
Pojam mikoriza potječe od grčkih riječi „mykós“ (gljiva) i „rhiza“ (korijen), što doslovno znači „gljivični korijen“. U tom partnerstvu biljke gljivama osiguravaju šećere proizvedene fotosintezom, dok gljive pomažu biljkama u apsorpciji minerala i vode iz tla.
Glavni cilj mikorize je poboljšati rast i imunološki sustav biljaka, jer gljive učinkovito povećavaju površinu korijenskog sustava i time omogućuju bolji pristup hranjivima koja biljke same ne mogu dosegnuti. Važno je spomenuti da većina kopnenih biljaka sudjeluje u mikoriznoj simbiozi, što ukazuje na njezin evolucijski značaj.
Otkrivanje mikorize
Povijest otkrivanja mikorize seže u 19. stoljeće, kada su znanstvenici počeli istraživati simbiozu između gljiva i biljaka. Mikorizne veze prvi put su detaljnije istražene i opisane tijekom 1880-ih godina.
Znanstvenici poput Alberta Bernharda Franka prvi su upotrijebili izraz „mikoriza“ 1885. godine, kada su opisali simbiotski odnos između gljiva i biljaka.
Mikorizne gljive: kako djeluju?
Mikorizne gljive djeluju kroz blizak simbiotski odnos s biljkama, u kojem obje strane ostvaruju značajne koristi. Najvažnija karakteristika mikoriznih gljiva je njihova sposobnost stvaranja mreže hifa, koje se šire u tlo izvan područja do kojeg može doprijeti korijenje biljaka.
Hife su dugačke, nitaste strukture koje znatno povećavaju površinu korijenskog sustava, čime omogućuju bolju apsorpciju hranjiva i vode iz tla. Glavni cilj ovog odnosa je omogućiti biljkama pristup hranjivima koja su često teško dostupna, poput fosfora, dušika, cinka i bakra.
Zauzvrat, biljke gljivama osiguravaju ugljične spojeve, prvenstveno šećere koje proizvode fotosintezom.

Kada gljive stvaraju veze s biljkama, hife mogu prodrijeti u korijenje biljaka ili ostati na površini korijenskog sustava, ovisno o vrsti mikorize.
Osim poboljšane apsorpcije hranjiva, mikorizne gljive pomažu biljkama i u većoj otpornosti na stres, uključujući sušu, lošu kvalitetu tla i prisutnost štetnih organizama.
Kod uzgoja konoplje (ali i drugih biljaka) primjenom mikoriznih gljiva pomažemo biljkama da korijenski sustav ne napadne bolest Fusarium Wilt (vrsta gljive neprijateljske za biljke, koja se razvija pri nedostatku kisika u korijenu).
Štetnost patogenih organizama sprječavaju tako da hife djeluju kao fizička barijera, a istovremeno poboljšavaju imunološki odgovor biljaka.
Što je mikoriza: kako se dobiva?
Dobivanje mikoriznih gljiva je proces koji uključuje izolaciju gljiva i njihovo uzgajanje u kontroliranim uvjetima, kako bi se zatim koristile kao bio-gnojivo ili dodatak za poboljšanje rasta biljaka. Postoje dva glavna načina dobivanja mikoriznih gljiva:
Izolacija spora: Drugi način dobivanja je sakupljanje spora mikoriznih gljiva iz prirodnih izvora, poput šumskog tla. Spore se izoliraju i koriste za inokulaciju biljaka. Ipak, ova je metoda rjeđa jer je složenija i zahtjevnija u usporedbi s uzgojem na biljkama.
Uzgoj na biljkama: Najčešći način dobivanja mikoriznih gljiva je uzgoj biljaka zaraženih mikoriznim gljivama u sterilnom tlu. Korijenje tih biljaka se zatim iskopa i nareže na male komadiće koji sadrže hife gljiva i spore. To se korijenje potom suši i koristi kao mikorizni dodatak za druge biljke.
Što je mikoriza: glavne prednosti upotrebe
- Poboljšana apsorpcija hranjiva: Gljive pomažu biljkama da apsorbiraju važna hranjiva iz gnojiva, poput fosfora, dušika i mikroelemenata, koji su u tlu često prisutni u oblicima koje biljke ne mogu izravno iskoristiti.
- Veća otpornost na stres: Biljke koje na korijenju imaju mikorizne gljive često su otpornije na sušu i druge okolišne stresne čimbenike. Također, primjenom gljiva poboljšava se sposobnost biljaka za usvajanje vode iz tla.
- Zaštita od bolesti: Gljive mogu pomoći u zaštiti korijenskog sustava od patogena i štetnih organizama. Jedna od takvih bolesti je Fusarium Wilt.
- Poboljšanje strukture tla: Mikoriza doprinosi boljoj strukturi tla, jer poboljšava njegovo prozračivanje i drenažu, što potiče zdravlje biljaka i ekosustava. Na tom mjestu preporučujemo da sve korijene koji sadrže mikorizne gljive ostavite u zemlji (po metodi bez prekopavanja). Tako će mikorizne gljive ostati dostupne za sljedeće posađene biljke.
Mikoriza Mykoriza | Organics Nutrients
Potpuno organski koncentrirani prah 18 Endo\&Ecto mikoriznih gljiva, 5 vrsta Trichoderme, korisnih bakterija i mikroorganizama.
Mikorizne gljive: Vrste mikoriznih gljiva
Mikorizne gljive mogu se podijeliti u nekoliko glavnih skupina, ovisno o tome kako surađuju s biljkama i koje vrste biljaka inficiraju. Najčešće vrste mikorize su:
Ektomikoriza
Ektomikoriza je oblikа mikorize kod koje gljive ne ulaze u unutrašnjost biljnih stanica, već stvaraju omotač oko korijena. Hife gljiva rastu između stanica kore korijena, ali ne ulaze u same stanice.
Ektomikoriza je najčešća kod stabala u šumskim ekosustavima, poput hrasta, bukve, bora i eukaliptusa.
Glavna funkcija ove vrste gljiva je poboljšana apsorpcija fosfora i drugih mineralnih tvari iz tla.

Endomikoriza
Endomikoriza, nazvana i arbuskularna mikoriza (AM), jedna je od najčešćih oblika mikorize i nalazi se kod mnogih zeljastih biljaka, uključujući brojne poljoprivredne kulture. Kod AM-a gljive zapravo prodiru u stanice korijenskog tkiva i stvaraju strukture zvane arbuskuli, koje su odgovorne za razmjenu hranjiva između gljiva i biljaka.
To je najčešći oblik mikorize, koji inficira većinu biljaka, uključujući trave i poljoprivredne kulture. Pomaže u apsorpciji fosfora, dušika i mikroelemenata.

Erikoidna mikoriza
Erikoidna mikoriza je posebna vrsta mikorize povezana s biljkama iz porodice Ericaceae (npr. borovnice, brusnice). Gljive pomažu biljkama u pristupu organskom dušiku u vrlo kiselim i hranjivima siromašnim tlima.
Razvijena je kod biljaka koje rastu u kiselim i hranjivo siromašnim tlima.
Orhidna mikoriza
Poseban oblik mikorize koji se razvija kod orhideja. Kod ove vrste simbioze gljive su ključne za klijanje sjemenki orhideja, koje su vrlo male i nemaju dovoljno hranjiva za rast. Gljive pomažu opskrbiti orhideje hranjivima u ranoj fazi razvoja.
Obvezna je za preživljavanje mnogih orhideja u prirodi.
Što je mikoriza: Gdje se sve mogu koristiti mikorizne gljive?
Mikoriza se danas koristi u brojnim područjima gdje su ključna poboljšanja rasta biljaka, očuvanje ekosustava te smanjenje upotrebe kemijskih sredstava.
Poljoprivreda i vrtlarstvo
U poljoprivredi i vrtlarstvu mikoriza je sve više priznata kao prirodno sredstvo za povećanje prinosa bez potrebe za pretjeranom upotrebom kemijskih gnojiva. Mikorizne gljive pomažu biljkama u pristupu hranjivima iz tla, što povećava njihov rast i otpornost na stres. Primjerice, usjevi poput kukuruza, pšenice i soje vrlo dobro surađuju s arbuskularnom mikorizom, što omogućava bolji prinos i veću učinkovitost proizvodnje.
Obnova degradiranih ekosustava
Mikoriza se često koristi pri obnovi degradiranih zemljišta, poput rudarskih područja ili opožarenih terena. Mikorizne gljive pomažu biljkama u ponovnom uspostavljanju korijenskih sustava u osiromašenim tlima, što omogućava brži oporavak vegetacije i stabilizaciju tla.
Vrtni supstrati i ukrasne biljke
Kod uzgoja ukrasnih biljaka i pripreme vrtnarskih supstrata, mikorizni pripravci često se koriste za poboljšanje rasta korijena i otpornosti na bolesti. Gljive omogućuju bolju apsorpciju hranjiva, što rezultira bujnijim i zdravijim ukrasnim biljkama.
Rasadnici i sadnja drveća
Kod sadnje stabala i grmova mikorizni dodaci često se primjenjuju radi poboljšanja ukorjenjivanja i preživljavanja mladih stabala. Mikoriza pomaže drveću da se brže prilagodi novim uvjetima i učinkovitije koristi hranjiva iz tla.
Mikoriza i konoplja: zašto je koristiti
Kao što se iz članka moglo vidjeti, mikoriza ima brojne prednosti primjene. Nije drugačije ni kod uzgoja konoplje:
- Povećava korijenski sustav: s većim korijenskim sustavom biljke mogu bujnije rasti jer iz supstrata / zemlje mogu povući veću količinu hranjiva.
- Veća otpornost na pojavu bolesti: posljednjih godina sve više uzgajivača prijavljuje pojavu bolesti korijenskog sustava Fusarium Wilt. Riječ je o gljivičnoj bolesti koja uzrokuje odumiranje korijena, a posljedično i same biljke. Primjenom mikoriznih gljiva sprječavamo njezino širenje jer je riječ o konkurentnom obliku gljiva, zbog čega se bolest ne razvija ili se razvija sporije ako su biljke već zaražene.
- Zdravije biljke: ako su vaše biljke zdravije i imaju snažan imunološki sustav, na kraju će vas zasigurno nagraditi obilnim žetvama.
To su samo neke od prednosti korištenja mikorize. Ako mislite da ju je vrijedno dodati u svoj asortiman gnojiva, možete je naručiti na sljedećoj poveznici.
Mikoriza je simbiotski odnos između korijena biljaka i korisnih gljiva. Gljivične hife proširuju “dohvat” korijena duboko u tlo, pomažu biljci da dođe do vode i hranjiva, a zauzvrat od biljke dobivaju šećere.
Da — u većini slučajeva. Mikoriza posebno koristi povrtnjacima, voćkama, grmlju i ukrasnom bilju. Iznimke su neke ne-mikorizne porodice (npr. kupusnjače) ili vrlo sterilna/hidroponska okruženja bez supstrata. Kod sadnje u zemlju ili kvalitetne supstrate primjena je vrlo korisna.
Glavna funkcija je poboljšan unos hranjiva i vode (posebno fosfora) kroz finu mrežu hifa. Dodatno mikoriza:
• povećava otpornost na stres (suša, zaslanjenost, patogeni),
• poboljšava strukturu tla (aglomeraciju) i zadržavanje vlage,
• ubrzava rast korijena te vitalnost i prinos.
Najčešće skupine su:
• Arbuskularna (AM/endo-mikoriza) – ulazi u stanice korijena; najčešća kod povrća, trava i ukrasnog bilja.
• Ektomikoriza (ECM) – stvara omotač oko korijena; tipična za mnoga stabla (bor, smreka, hrast, breza).
• Erikoidna i orkidoidna mikoriza – specijalizirani tipovi kod vrijesova (npr. borovnice) i orhideja.


